Prije 73 godine turski parlament je odobrio prijedlog tadašnjeg premijera Adnana Menderesa da se pošalju vojnici za odbranu Južne Koreje od agresije Sjeverne Koreje, podržane od Kine i Sovjetskog Saveza.

Turska brigada brzo je zaradila nadimak "istaknuta jedinica", zahvaljujući svojoj pritajenosti i hrabrosti koji su potaknuli napore zapadnog saveza da pokori invazionu vojsku. Mnogi Južnokorejci i danas se s poštovanjem sjećaju ove brigade.

„Ne želim da se rat igdje ponovi, ali kada jednom izbije, ne možete pobjeći od njega“, kaže za TRT World Mustafa Recberoglu, 96-godišnji veteran Korejskog rata koji živi u Istanbulu.

Recberogluove oči pune su suza dok prepričava svoja ratna sjećanja.

“Dva mjeseca smo bili na obuci u Ankari. Odatle smo jednog jutra sjeli u voz i otišli u Iskenderun. Prešli smo Suecki kanal brodom na koji smo se tamo ukrcali. Također smo prešli okeane i nakon dana putovanja konačno smo stigli u Koreju. Imali smo mnogo problema. Neki od prijatelja s kojima smo išli iz Turkiye su umrli i ostali tamo. Kad se prisjetim tih događaja, postanem veoma emotivan”, kaže Recberoglu.

Pozitivna osnova za odnose

 Turska brigada bila je jedna od prvih stranih trupa koje su stigle u Koreju. Žrtve koje su ti vojni dobici zahtijevali bile su ogromne – najmanje 900 turskih vojnika izgubilo je živote braneći Južnu Koreju. Posmrtni ostaci njih 462 počivaju na Memorijalnom groblju UN Korea u Busanu u Južnoj Koreji.

“S poštovanjem i zahvalnošću sjećamo se svih naših poginulih koji su žrtvovali svoje živote na 70. godišnjicu završetka Korejskog rata”, rekao je ambasador Turkiye u Južnoj Koreji Murat Tamer.

“Turska vojska je pokazala veliko herojstvo u Korejskom ratu i imala je odlučujući utjecaj na tok rata. Ostvarili su pobjedu u bici kod Kumyangjang-nia u gradu Yongin u provinciji Gyeonggi, omogućivši snagama UN-a, koje su se do tada povukle, da odahnu i krenu u kontranapad", dodaje Tamer u razgovoru za TRT World.

Korejski rat bio je ključni trenutak za Južnu Koreju i Turkiye da uspostave jake bilateralne veze koje su vremenom postajale sve čvršće.

“Korejski rat je stvorio pozitivnu osnovu za odnose između dvije zemlje i dva naroda. Zahvaljujući vojnicima dviju zemalja koje su se borile rame uz rame, Turkiye i Južna Koreja su dvije zemlje "braće po krvi". Nastavljamo odlučno raditi na razvoju bilateralnih odnosa izgrađenih na ovim temeljima u svim oblastima”, rekao je Tamer.

Turski vojnici raspoređeni u Južnoj Koreji nisu otišli odmah nakon rata, već su tamo ostali kao mirovne snage NATO-a do 1971.

Ajla: Siroče na bojnom polju

Žrtve koje su podnijeli turski vojnici u Korejskom ratu nisu bile ograničene na njihovo herojstvo na bojnom polju.

Među zemljama koje su učestvovale u Korejskom ratu, Turkiye je jedina izgradila školu za korejsku djecu koja su ostala siročad tokom rata. Kim Eunja, ili Ajla, bila je jedna od djece ovog rata.

Priča o Ajli, koja je kasnije pretvorena u film, savršeno bilježi događaje koji nadahnjuju vjeru u čovječanstvo. Jedne noći, na vrhuncu rata, Sulejman Dilbirligi, jedan od turskih vojnika, nailazi na petogodišnju Korejku čiji su roditelji ubijeni na bojnom polju.

Sulejman je kasnije pričao da je djevojčica imala “lice poput mjeseca” i dao joj je ime Ajla, što na turskom znači “prsten svetlosti koji se vidi oko Mjeseca i zvijezda”.

Sulejman se brinuo o Ajli 15 mjeseci u turskim kasarnama. U vrijeme povratka u Turkiye, dobio je pomoć od svojih starijih kolega da upiše Ajlu u školu u Ankari koju je osnovala turska vojska u Južnoj Koreji.

Za Sulejmana je bila teška odluka ostaviti Ajlu. Želio ju je odvesti u Turkiye i odgajati je kao svoju kćer. Prema historijskim izvještajima, pokušao ju je izvesti iz zemlje u koferu, ali nije uspio.

Mustafa Recberoglu, Sulejmanov prijatelj, koji je također učestvovao u Korejskom ratu, živo se sjeća vremena kada je Sulejman doveo Ajlu u kasarnu.

„Viđao sam Ajlu sve vrijeme“, kaže Recberoglu.

Won IK Lee, ambasador Republike Koreje u Ankari, također odaje priznanje za žrtve i posvećenost turskih trupa u Korejskom ratu, rekavši da su ostavili "veoma impresivan trag u sjećanju korejskog naroda".

“Učešće vojnika iz mnogih zemalja, uključujući Turkiye, u Korejskom ratu, te žrtve i doprinosi korejskih veterana zaštitili su slobodu i demokratiju Koreje i omogućili postojanje današnje Republike Koreje. Ni nakon 70 godina, Republika Koreja nije zaboravila ove žrtve i bit će im vječno zahvalna”, kaže Lee za TRT World.

Nakon što je prošlo više od 60 godina od rata, Ajla i Sulejman ponovo su se sreli u parku Ankara u Seulu, u Južnoj Koreji, zahvaljujući naporima nekih novinara koji su Ajli ušli u trag uz pomoć njenih slika iz djetinjstva.

Sulejman je ostario do neprepoznatljivosti, a Ajla je sada bila sredovječna žena. Vidjevši se nakon toliko vremena, i Sulejman i Ajla su se potpuno raznježili prisjetivši se događaja iz davno prohujalih vremena.