Svaki dan milioni ljudi prelaze granice s pasošima u ruci. Za mnoge druge, njihove putne isprave ne nude takvu slobodu.
U januaru su kompanije Henley & Partners i Arton Capital objavile svoje godišnje indekse pasoša, rangiranje koje procjenjuje relativnu snagu pasoša na osnovu toga koliko daleko vas mogu odvesti bez pečata vize.
Rezultati, kao i svake godine, ponovo su pokrenuli poznatu debatu: zašto neki pasoši funkcionišu kao ključevi svijeta, dok su drugi više kao zaključana vrata?
Singapurski i japanski pasoši, naprimjer, omogućavaju pristup u više od 190 zemalja bez mnogo birokratije. Na drugom kraju spektra, građani Afganistana, Sirije, Iraka i Pakistana smatraju da se njihove putne isprave često susreću sa skepticizmom i zahtijevaju vize za većinu destinacija.
Burak Demirel, predstavnik firme Henley & Partners u Istanbulu, kaže za TRT World da podaci za ove rang-liste dolaze od Međunarodne agencije za vazdušni transport (IATA) i da su dopunjeni internim istraživanjem i informacijama otvorenog koda, uključujući medijske izvještaje.
Ali za mnoge putnike – posebno one s globalnog juga – rangiranje ne daje odgovor na osnovno pitanje: zašto neki pasoši otvaraju više vrata od drugih?
Nažalost, nema jasnog odgovora osim navigacije kroz labirintni krajolik tragova.
Sudbina leži u brojevima
Rangiranje pasoša zavisi od broja odredišta kojima njegov nosilac može pristupiti bez prethodnog odobrenja. Iako se elektronske vize i vize po dolasku računaju; najpoželjniji status je ulazak bez vize.
Stručnjaci koji proučavaju mobilnost i migracije sastavili su nekoliko odrednica koje mogu utjecati na snagu pasoša. Ekonomska stabilnost, obim bilateralne trgovine, broj stanovnika, pa čak i statistika o prekoračenju viza, igraju važnu ulogu.
“Ako pogledate podatke, zemlje s višim BDP-om u prosjeku također imaju više ocjene za vizu, a druge zemlje ih također gledaju povoljnije za liberalizaciju viznog režima jer postoji manji rizik od neželjenih migracija”, kaže Ugur Altundal, stručnjak za migracije i autor knjige u pripremi “Pravo na putovanje: prema etici kratkotrajne mobilnosti”.
Tokom protekle decenije, mnoge zemlje su krenule ka ublažavanju viznih ograničenja, ili su se generalno naginjale ka ukidanju viznih zahtijeva kako bi međunarodna putovanja bila lakša.
Ali za veći dio svjetske populacije – posebno one iz zemalja s niskim i srednjim prihodima – ova promjena nije imala mnogo efekta.
Zahtjev za vize nije samo birokratska neugodnost; to može biti prepreka ekonomskoj i društvenoj mobilnosti sa globalnog juga, kažu stručnjaci.
Ono što neko može da uradi na globalnoj sceni često zavisi od jedne, nepromenljive činjenice: pasoša koji posjeduje.
Naprimjer, nigerijski kompjuterski inženjer bi mogao dobiti posao u francuskoj firmi, ali nema garancije da će obezbijediti vizu da tamo zaista radi.
Godine 2023. odbijeno je između 41 i 50 posto zahtjeva za šengenske vize iz Bangladeša, Gane, Malija, Pakistana i Senegala.
„Varijacije u stopama odbacivanja Shengena između regiona i nacionalnosti prevazilaze isključivo ekonomske faktore“, kaže Demirel. “To ukazuje na činjenicu da politike diskriminacije zasnovane na identitetu i kulturi mogu dobro objasniti visoku stopu odbacivanja.”
Politička nestabilnost i sukobi također nanose ozbiljan udarac statusu pasoša.
"Ako postoji politička nestabilnost ili građanski sukob u zemlji i broj stanovnika je veliki, onda se broj ljudi koji bi mogli tražiti azil ili postati neovlašteni migranti može povećati", kaže Altundal.
Ipak, logika iza rangiranja pasoša nije uvijek dosljedna.
Pakistan je, naprimjer, na 96. mjestu na Henleyjevom indeksu – što je pozicija koju zauzima godinama. Ali njen BDP po glavi stanovnika, rangiranje indeksa ljudskog razvoja (HDI) i unutrašnja sigurnosna situacija su bolji od onih u Burkini Faso, Čadu, Sijera Leoneu ili Sudanu. Ipak, pasoši tih zemalja omogućavaju putovanje bez viza na više destinacija.
To je zato što Burkina Faso i Čad imaju trgovinske, diplomatske i bezvizne sporazume s drugim zemljama u njihovom neposrednom susjedstvu na afričkom kontinentu.
"Imaju više fleksibilnosti i otvorenosti pri putovanju s vizom unutar Afrike", kaže Altundal.
Pakistan, s druge strane, ima zategnute odnose sa svojim neposrednim susjedima.
"Nažalost, odnosi Pakistana sa susjedima, uključujući Afganistan, Iran i Indiju, nisu baš dobri", kaže Shamshad Ahmed Khan, bivši pakistanski ministar vanjskih poslova.
Diplomatski i trgovinski paktovi mogu dramatično utjecati na moć pasoša, kažu stručnjaci.
UAE su, naprimjer, 2006. godine imali aranžmane bez viza sa samo 35 zemalja. Danas građani Emirata mogu putovati na 182 destinacije bez prethodne vize.
“Pasoši koji su imali najviše uspjeha u usponu na rang-listi pripadaju zemljama koje su aktivno nastojale da povećaju pristup putem međunarodnih odnosa i diplomatije poput UAE”, kaže Demirel iz kompanije Henley and Partners.
List iz historije
Moderni pasoš se pojavio početkom 20. stoljeća, oblikovan zbog sigurnosnih briga iz doba Prvog svjetskog rata.
„Pasoš koji danas nosimo je zaista proizvod Prvog svetskog rata, kada je zabrinutost zbog sabotaže i špijunaže u međunarodnim sukobima bila veoma prisutna“, kaže Patrik Biksbi, autor knjige Licenca za putovanje: Kulturna istorija pasoša.
Dokument je trebao utvrditi nacionalne granice i pratiti ko je dolazio i odlazio. „Dakle, mrlja ratnog sukoba i danas ostaje na pasošu“, kaže Bixby.
U vrijeme rata, ograničenja putovanja se pooštravaju.
U ljeto 1917. godine, Rus po imenu Konstantin Petrovič Ivanov izašao je iz voza u Finskoj noseći pasoš koji je nosio njegov pretpostavljeni identitet.
U stvarnosti, on je bio Vladimir Lenjin, koji je tajno putovao kako bi izbjegao rusku privremenu vladu, koja je lovila boljševičke vođe. Lenjin je obrijao svoju kultnu bradu i nosio periku za fotografiju za pasoš da bi prošao kroz granične kontrole.
Danas bi takve maske bilo gotovo nemoguće izvući s obzirom na biometrijsku sigurnost, skeniranje lica i digitalne baze podataka koje su instalirane na otvorenim i tajnim mjestima na aerodromu.
Ali čak iu eri napredne tehnologije putovanja, geopolitika diktira ko se može slobodno kretati.
Nisu svi putnici jednaki
Sukobi u Siriji, Jemenu, Afganistanu i Venecueli protjerali su milione ljudi iz njihovih domova, što je podstaklo porast antiimigrantskog raspoloženja širom svijeta. Ali nisu sve izbjeglice tretirane jednako.
Uzmite u obzir Ukrajinu.
Od ruske invazije 2022. godine, više od 6,8 miliona Ukrajinaca je pobjeglo, uglavnom u zemlje EU. Ipak, uprkos ovom masovnom raseljavanju, ukrajinski pasoš ostaje jak, omogućavajući bezvizni ulazak u 147 destinacija.
Sirijci se, međutim, suočavaju s intenzivnim ograničenjima putovanja.
„Vidimo rasizam u slučaju Ukrajine“, kaže Altundal. “Mislim da su kulturna blizina (Evropi), uključujući rasu, religiju, geografsku blizinu i političku važnost, odlučni faktori koji mogu objasniti zašto se ukrajinski građani tretiraju drugačije od Sirijaca i Afganistanaca.”
Ista logika važi i za Venecuelu.
Više od 7,7 miliona Venecuelanaca napustilo je svoju zemlju zbog ekonomskog kolapsa, a mnogi su potražili utočište u Južnoj Americi ili Sjedinjenim Državama. Ali za razliku od sirijskih izbjeglica, Venecuelanci imaju značajnu prednost: zajednički jezik i kulturne veze.
Altundal kaže da je to zato što Venecuelanci govore španski i imaju kulturološki i vjerski afinitet sa Španijom. Madrid je podstakao EU da Venecueli ukine vizu.
“Sirijci su također bili protjerani iz svojih domova. Postojao je i problem legitimiteta sirijske vlade (režima Bashara al-Assada). Većina zemalja je otkazala sporazume o vizama sa Sirijom, ali to nisu uradile s Venecuelom”, kaže Altundal.
Pasoš, pečat sudbine?
Uspon stranaka krajnje desnice u Evropi i intenziviranje antiimigracione klime na Zapadu povećali su stopu odbijanja viza posljednjih godina.
U SAD-u, suzbijanje ilegalne imigracije od strane Trumpove administracije također je dospjelo u centar pažnje. Istovremeno, Australija je stranim studentima otežala upis na univerzitete, a Španija je uvela ograničenja na svoj program ulaganja u državljanstvo.
„U doba globalnih putovanja i migracija, pasoš je veoma usko vezan za sudbinu pojedinaca kamo žele da odu da ostvare svoju karijeru ili da se povežu s porodicom i prijateljima“, kaže Bixby.
„Ono što se može učiniti na globalnoj sceni uvelike je definirano pasošem koji posjedujete.”
