Odmah po povratku u Bijelu kuću na drugi mandat, Donald Trump upozorio je Iran.
U prvoj sedmici februara, predsjednik SAD-a potpisao je predsjednički dekret kojim je obnovio politiku maksimalnog pritiska na Iran, rekavši da, iako nije bio zadovoljan odlukom, nije imao izbora osim da zauzme čvrst stav.
Nekoliko dana kasnije, Trump je tvrdio da je Iran, koji je veoma "preplašen", spreman na dogovor sa SAD-om u vezi s nuklearnim programom zemlje sa šiitskom većinom.
Ključna tačka njegove tvrdnje bila je da bi radije postigao dogovor nego da Izrael ispuni svoju prijetnju napada na iranske nuklearne objekte. "Radije bih postigao dogovor koji im neće naštetiti."
Otkako je Trump preuzeo dužnost, iranski zvaničnici dosljedno su izrazili podršku dijalogu i volju za vođenjem pregovora s novom administracijom.
14. januara, iranski predsjednik Masoud Pezeshkian potvrdio je ovu poziciju u intervjuu za NBC, naglašavajući otvorenost Irana za razgovore.
Međutim, bilo kakav potencijal za dijalog čini se da je odlučno zatvoren nakon izjave iranskog vrhovnog vođe, Alija Khameneija, 7. februara.
Obraćajući se članovima iranske vojske, Khamenei je izjavio da vođenje pregovora sa SAD-om ne bi bilo ni mudro ni časno, kategorički odbacivši mogućnost razgovora između dviju zemalja.
Neki analitičari su tumačili Trumpovo odobrenje u januaru za prodaju 4.700 dodatnih MK-84 bombi za razbijanje bunkera Izraelu kao dio šire strategije prema Iranu.
Ovo postavlja pitanje: Kako će se razvijati odnosi između Irana i SAD-a pod Trumpom, i koliko je prijetnja koju predstavljaju iranske potencijalne nuklearne sposobnosti značajna?
Trumpov prvi mandat i Iran
Trumpova ponovna izborna pobjeda predstavlja ključnu tačku preokreta za Iran. Čak i tokom prvog predsjedništva, Trumpova politika maksimalnog pritiska izazvala je značajne ekonomske, političke i vojne izazove za Teheran.
Tokom prve Trumpove administracije, desili su se neki seizmički događaji – poput povlačenja SAD-a iz nuklearnog sporazuma, ponovnog nametanja ekonomskih sankcija i ubistva komandanta Quds Forcea Qassema Soleimanija – koji su pojačali pritisak na Iran.
S Trumpovom ponovnom izbornom pobjedom, iransko vodstvo zabrinuto je zbog mogućnosti daljnje eskalacije prethodnih politika.
Nedavni događaji u regiji ukazuju na to da su iranske sposobnosti odvraćanja dostigle kritički nizak nivo.
Analiza iranske nacionalne sigurnosti i odbrambene doktrine pokazuje da se ona oslanja na tri glavna strateška stupa: uspostavljanje linije prednje odbrane putem nedržavnih aktera pod Quds Forceom, opsežan raketni program i nastojanje da se postigne status nuklearne praga.
Međutim, napadi Izraela u 2023. i 2024. godini značajno su oslabili ove stupa. Naime, eliminacija lidera Hezbollaha, uništavanje njegovih komandi struktura i uspješni izraelski zračni udari na iransku teritoriju zakomplikovali su sposobnost Irana da iskoristi ove elemente kao efikasan faktor odvraćanja.
Štaviše, iako iranski raketni program i dalje imponira u pogledu raznolikosti i količine, njegova efikasnost bila je ograničena tokom napada u aprilu i oktobru 2024. Većina iranskih raketa ili je promašila ciljeve ili se pokazala neučinkovitima.
Izraelski udari 26. oktobra ozbiljno su oštetili proizvodne kapacitete za raketne motore i proizvodnju čvrstih goriva.
Posebno, udari na raketni kompleks Shahroud značajno su ograničili iransku sposobnost razvoja raketa dugog dometa. Kao rezultat ovih udara, najnapredniji iranski sistemi protuzračne odbrane (S-300 PMU2) postali su neupotrebljivi.
Preostali sistemi su ograničeni kako u dometu, tako i u sposobnostima, što povećava iransku ranjivost na spoljne napade. Ove ranjivosti nagnale su Teheran da preispita opciju razvoja nuklearnog oružja.
Dok Iran ima sposobnost da proizvede uranijum visoke čistoće za nuklearno oružje za otprilike sedmicu dana, integracija nuklearne bojeve glave u raketni sistem smatra se vremenski zahtjevnim procesom.
Iranski nuklearni program i rastuća zabrinutost
Trumpove prijetnje i kontinuirane tenzije oko iranskog nuklearnog programa predstavljaju ključnu tačku za zemlju.
Umjesto da pokrene proizvodnju nuklearnog oružja, Teheran bi mogao poduzeti oprezniji, ali efikasan korak najavljujući svoju namjeru da se povuče iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT).
Ovakav potez podvukao bi ozbiljnost Irana dok bi nastojao izvući veće ustupke za pregovaračkim stolom.
Zapažen primjer je Sjeverna Koreja, koja je 1993. godine primijenila sličnu strategiju najavivši svoju namjeru da se povuče iz ugovora, da bi potom suspendovala svoju odluku prije nego što ju je konačno sprovela.
Iranska prijetnja povlačenjem iz NPT-a mogla bi biti shvaćena od međunarodne zajednice kao pomak prema proizvodnji nuklearnog oružja. To bi, zauzvrat, moglo eskalirati regionalne napetosti i potencijalno podstaći Izrael da upotrijebi američke bombe za uništavanje bunkera protiv iranskih nuklearnih objekata.
Iranski tajni nuklearni program, poznat kao Amad plan, imao je cilj proizvoditi pet nuklearnih bombi između 1999. i 2003. godine.
Prema ovom planu, razvijena su četiri ratna strijela za balističke rakete Shahab-3 i jedna bomba za podzemno testiranje.
Prema iranskoj nuklearnoj arhivi koju je Izrael zaplijenio 2018. godine, Iran je napravio značajan napredak u ključnim tehnologijama, uključujući dizajn nuklearnih bojevih glava, inicijatore neutrona i sisteme za usmjeravanje detonacije. Ove informacije smatraju se faktorem koji doprinosi povećanju iranske sposobnosti za proizvodnju nuklearnog oružja.
Postoje značajne sličnosti između prve nuklearne bombe Kine (kodno ime 596) i iranskih ranih dizajna. Nalazi pokazuju da Iran prilazi statusu države nuklearnog praga.
Stoga, Trumpova nuklearna politika prema Iranu predstavlja ključnu temu, kako u pogledu različitih stavova unutar njegove administracije, tako i u širem međunarodnom kontekstu.
Gdje bi proces mogao evoluirati?
Iranski nuklearni program ostaje prioritetna briga i za Europu i za SAD.
S istekom sankcija UN-ovog Vijeća sigurnosti (UNSC) u oktobru 2025. godine, Zapad predvođen SAD-om riskira gubitak jednog od svojih najmoćnijih alata diplomatskog utjecaja.
U tom kontekstu, Europa planira iskoristiti iranske ranjivosti i vremenske ograničenosti kako bi pokrenula efikasan proces nuklearne diplomacije.
Naime, izjava E3 – Francuske, Njemačke i Velike Britanije – da su spremni iskoristiti sve diplomatske alate protiv Irana ukazuje na to da strpljenje opada.
Istovremeno, iranske izjave koje sugeriraju da bi mogli preispitati svoje tehničke sposobnosti i političke namjere podigle su zabrinutost unutar međunarodne zajednice.
SAD bi mogao pojačati pritisak strožim provođenjem sekundarnih sankcija na iransku ekonomiju.
Kao početnu mjeru, Trump je nametnuo sankcije ključnoj međunarodnoj mreži koja je bila uključena u prodaju iranske nafte, nanoseći značajan udarac iranskim izvoznim kapacitetima.
Proširenje sankcija na ciljanje velikih kupaca iranske nafte, naročito Kine, moglo bi pogoršati ekonomske ranjivosti Irana.
Drugim riječima, SAD i Europa mogli bi iskoristiti ovo razdoblje prilike pojačavajući pritisak na Iran, istovremeno predstavljajući jasna diplomatska rješenja.
U Iranu, suprotno retorici Khameneija, postoje naznake da velik dio liderstva i stanovništva generalno podržava pregovore sa SAD-om.
Nedavno je Centar za studije islamskog svijeta, koji je usklađen sa Supremnim vođom Khameneijem, proveo anketu o pregovorima između Irana i SAD-a kao dio svog savjetodavnog uloga u vanjskoj politici.
Studija je obuhvatila 119 akademika, visokih izvršnih rukovodilaca i trenutnih i bivših zvaničnika. Rezultati su pokazali da je 86,5 posto ispitanika podržalo direktne pregovore između Irana i Trumpove administracije, dok je samo 5,8 posto bilo protiv prijedloga. Dodatnih 7,5 posto ispitanika navelo je da bi pregovori bili uvjetovani.
U svjetlu Trumpove agresivne politike prema Iranu, rizik od izraelskog napada na iranske nuklearne objekte znatno je porastao.
Kako će Teheran odlučiti kako će se kretati kroz nemirne vode nesigurnosti, odredit će budućnost odnosa između SAD-a i Irana. A možda i budućnost nestabilne regije.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
