Otmica Stoke i Održavanje Otpornosti: Priča Jednog Palestinskog Poljoprivrednika
Uvod: Naša svakodnevna stvarnost
U jednoj od onih šokantnih večeri 5. oktobra, primio sam poziv od rođaka koji je uzbuđeno tražio moju pomoć. "Doseljenici su krali vaše magarce. Dođi brzo," rekao je. Ovaj incident nije samo bio još jedan slučaj rušenja našeg svakodnevnog života; bio je podsjetnik na realnost koju mi, Palestinci, svakodnevno doživljavamo.
Izrael i Poljoprivreda: Stalni Ugroženi
Moj otac, poljoprivrednik u brdima Južnog Hebrona, odgaja našu porodicu uz pomoć nekoliko hektara zemlje koju brani s ponosom. Naša stoka, uključujući magarce, ne predstavlja samo sredstva za život, već simbol otpora protiv okupacije. Ilegalni izraelski doseljenici su se smjestili doslovno preko puta naše farme, i otkako su došli, živimo u stalnom strahu.
Svakodnevno, naši životi su ugroženi. Naši su magarci vezani za stabla, a mi radimo na poljoprivrednim poslovima, dok je uvod u nasilje česta pojava. Desetine puta su nam zapalili stabla ili su slomili automobile. Često se suočavamo s gubitkom stoke, dok su nove generacije izraelskih doseljenika sve opremljenije oružjem - prijetnja nikada ne nestaje.
Užasna stvarnost
Kada sam stigao do našeg imanja, shvatio sam da su svi naši magarci nestali. U očaju, potrčao sam ka brdima, snimajući ono što se dešava u stvarnom vremenu. „Nemoj se suočiti s njima,” govorili su mi drugi, jer suočavanje s doseljenicima može dovesti do ozbiljnog nasilja. Iako sam bio traumatizovan, želio sam zabilježiti ovu pljačku.
Prije nekoliko godina, ozbiljno sam povrijeđen kada je grupica doseljenika namerno pregazila moga prijatelja. Izraelska policija nije pomogla. Umjesto da istraže, odlučili su da poslušaju nasljednike judaizma - naše su žrtve bile samo statistike.
Legalna nepravda
Moja porodica je pokušala prijaviti krađu u policiji. Dzamija očišćena od bola, moj otac je bio prisiljen da čeka satima. Kada je napokon imao priliku objasniti šta se dogodilo, odgovarali su mu sa "Vrati se u svoje selo." Dnevna rutina okupiranih Palestinaca obeležena je tom vrstom poniženja. Policija koja bi trebalo da štiti, zapravo nam se čini kao dodatna pretnja.
Ups, shvatio sam da ovaj oblik preživljavanja vodi u bestragove. Godinu dana kasnije, još jedan član porodice je ranjen, a naš sistem pravde se pokazao besmislenim.
Dugo čekanje na pravdu
Osnažen osvetoljubivošću, moj otac se vraća svojoj svakodnevnoj borbi kao da ništa nije pretrpio. U godini koja nosi bol od ranijih gubitaka, dolaze nove pljačke. Ovi događaji se čine kao kucanje na vrata. Svaka generacija nosi svoje rane, a svaka ta rana vraća nas unazad u prošlost jer su se naši problemi samo multiplicirali.
Deca borbe
Pojedini Palestinci, kao i mi, svaki dan se suočavaju s višemilionskom nepravdom. Zavisimo od stoke poput magaraca koji pomažu u našem radu. Iako su automobili praktični, oni su često izvor dodatnih problema. Beznađe dok se gradi osećaj besloženosti. Naši inni građani, neustrašivo se razvijaju.
Međutim, došli smo do tačke u kojoj posedovanje vozila može imati svoje više rizike. Ograničenja putovanja ne odražavaju samo političku situaciju već postavljaju prepreke koje umanjuju našu funkciju u društvu.
Šokantna statistika
Nakon 7. oktobra 2023., kada su tenzije u Gazi dostigle vrhunac, život na Zapadnoj obali postaje još nepredvidljiviji. Izraelski doseljenici svakodnevno napadaju naše farme sa oružjem, destabilizirajući naša poljoprivredna postrojenja i uništavajući plodove truda. To nije samo ekonomska kataklizma, već i emocionalno, socijalno i kulturno iscrpljivanje.
Otac tvrdi da je ovo sve usmereno na gubite stoke i postepeno sužavanje prostora za naše živote. S obzirom na stalan pritisak koji dolazi, jasno je da je strategija zastrašivanja sistemska. Naša rezistencija nije samo pitanje ponosa; to je naša osnovna ljudska prava koja se ne može pregovarati.
Trijumf otpora
Ali mi se ne predajemo. Suočavamo se s tim svakodnevno, i uprkos tenzijama, ostajemo čvrsti. Otpornost koju imamo ukorenjena je u našim identitetima i načinima života. Iako nas posmatraju kao samo još jednu ugroženu grupu, suština našeg postojanja se odnosi na način na koji nikada ne odustajemo od svoje dobrote i postojanosti.
I dok se naše priče često ne čuju, kada pogledate u naše oči, shvatit ćete da nismo kamen oko vrata - mi smo graditelji budućnosti, unatoč svemu što nas čeka.
Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
